Zeletin, planina kod Andrijevice ispunjava sve kriterijume da bude proglašena za strogi prirodni rezervat. Šteta je što nije u sastavu NP „Prokletije“ ili što, zajedno sa Visitorom, nije proglašena za poseban nacionalni park. Pravo je čudo kako je taj prirodni dragulj promakao ljubiteljima prirode i državnim instiucijama koje se bave zaštitom prirodnog blaga. To treba uraditi, nije ni sada kasno, ali je prije toga potrebno obavezno zabraniti sječe na toj planini.

Dragan Marković

Ovo tvrdi inženjer šumarstva, Dragan Marković, jedan od vodećih stručnjaka našeg šumarstva i izuzetan poznavalac crnogorskih predjela, koje je mnogo puta prošao uzduž i poprijeko, i službeno ali i za svoju dušu, tragajući za posebnim stablima crnogorskih šuma, za knjigu u pripremi o njima. Takvih na Zeletinu ima mnogo, Zeletin je, po njegovom mišljenju, najljepše područje u Crnoj Gori i njegovu divlju ljepotu treba sačuvati.

Munika stara preko 900. godina

Šta je to što osvaja na planini pored Andrijevice, i što treba u njenom bespuću posebno čuvati i štititi?

-Priroda ga je stvorila i ljudi mu se dive. Uzdiže se između Kuti na sjeverozapadu i Ulotine na sjeveroistoku, i diže se put neba često i preko 2.100 metara nadmorske visine. Na njemu se susreću dvije geološke podloge krečnjaka i vulkanskih stijena, dva klimata – borealnog sa Prokletija i umjereno toplog iz Limske kotline. To je carstvo divljine, specifičnog reljefa,  još uvijek netaknute prirode, raznovrsnog biljnog i životinjskog svijeta, brojnih izvora, pećina i vodopada,  prastarih, gorostasnih stabala molike i munike. To je, u najkraćem, Zeletin – dar prirode kakav se rijetko može naći, kaže Marković.

Šume i ostalo

U škrinji prirodnog blaga Zeletina šume su poseban dragulj, a baš one su zapele za oko koncesionarima.

-Bilo je sječa u nižim predjelima Zeletina, ali je većina šuma sačuvana, i  tako treba i da ostane. Strme, krečnjačke padine planine obrasle su crnim borom i munikom, dok su blaži tereni, prema dolini Lima, prekriveni pašnjacima i šumama bukve, jele, smrče i molike. U jednoj dolini, na 1.800 metara visine nalaze se prastare šume molike, stare oko 600 godina. Na Zeletinu imamo i stablo munike staro preko 900 godina. Pored endemita molike i munike, na Zeletinu rastu veoma rijetke i zaštićene vrste flore Crne Gore: vulfenija, jablan, albanski ljiljan, Arcstous, Drijas, alpska ruža, valdštajnova vrba… Sve to su više nego dovoljni razlozi da se Zeletin zaštiti i čuva, uvjerava Marković.

Molika od 600. god.

Zeletin, poput mnogih drugih planina, nije ispresijecan putevima, i baš ta nepristupačnost ga je do sada i štitila. Rijetko ko boravi na toj planini, neki katuni su odavno i napušteni. Ostala je, čast izuzecima, samo divlja ljepota Zeletina.

Pjesma u divljini

-Zeletin je zaista bespuće, i privilegiju da vide njegovu divljinu imaju uglavnom poneki stočar, šumari i planinari. Planinari idu svojjim obilježenim stazama, a šumari zavire u svaki kutak. Jedne prilike, bio sam sa kolegama na Zeletinu. Slučajno smo sreli jednu planinku, i taj susret najbolje govori o bespuću i divljini planine. Odmarajući se pod molikom na Debeloj žili, po dolasku iz Cecuna, čuli smo čobansku pjesmu o Zeletinu. Pjevala je planinka iz sveg glasa, jašući na konju sa katuna ispod Otove glave. Obradovala se kad nas je vidjela, i objasnila da nosi ručak koscima u Cecune i da „ne pjeva što joj se pjeva, nego od straha od ove divljine, gdje ćete prije sresti međeda nego čovjeka“.

Istu priču Marković je kasnije čuo i od jednog čobanina, samo dopunjenu – putevima.

Čuvao je pjesmom stado ovaca, jednog kišnog i maglovitog dana. Prišli smo mu na nekoliko koraka, a da ga od magle prije toga nijesmo vidjeli. On nam je rekao: „Put za Zeletin bi danas bio najpotrebniji meni, ali ne bih volio da ikad bude urađen. Sa putem će doći motorne testere, vozila, zadah nafte i smeće, doći će oni koji ne znaju da cijene ljepotu ove divljine i –neće više biti Zeletina“. To nam je rekao, i nastavio da pjesmom čuva stado od vukova. Ta divljina je njegov život i on ne želi da je mijenja. Takvih ljudi nam treba što više, ako želimo da sačuvamo ono što nam je priroda dala, poput divlje ljepote Zeletina, zaključio je Marković.

Izvor: www.pobjeda.me Piše: R.Ćetković.

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime