Ima ljudi, ima ličnosti, koji se ne smiju zaboraviti. Zaslužili i zadužili su to svojim životom. Ako zaboravimo takve, zaboravićemo ono najbolje u čovjeku, zaboravićemo izvor postajanja, zaboravićemo ljudsko dobro po kome se vjekovima prepoznajemo. Ako zaboravimo, zaboraviće i nas. Početak zaborava takvih vrlina, početak je gubitka Čovjeka.

Može on bitisati i egzistirati u bezdušnosti zaborava, ali donijeće vrijeme, prije ili poslije, pitanja i propitivanja, ko smo i šta smo, ko smo kad najbolje među nama zaboravljamo. Ima li nade budućim, ako one, koliko do juče među nama zaboravljamo. Civilizacije kulture vrlih (o)staju u sjećanju kao kolektivnom iskustvu naše bliže i dalje prođlosti.

Između zaborava i sjećanja potvrdiće se, ili ne, odgovori našeg sveljudskog i sve civilizacijskog postojanja. Postojanja čiji metar ima nepogrešive mjere i mjerice, etičke vage čiji sadržaj obilježava čovjeka, kako u životu, tako i posle njega.

Jedan od onih plemenitih i časnih ljudi koji je za relativno kratko životno putešestvije zadužio i zaslužio pažnju i ljudsko pojedinačno i kolektivno sjećanje jeste Dragan Savić, Čovjek, sin i roditelj, Građanin, društveni, politički i javni radnik.

Dragan Savić-predsjednik Mojkovca. Lik, dobrota, pažnja, koju je njegovao u sebi i oko sebe, moralna čistota, mir i staloženost, i onda kada su sve okolnosti protiv, urezaće Draganov život u trajni spomenik dobrih ljudi. Dragan Savić – jednostavno dobar čovjek!

Na toj uzvišenoj definiciji svih onih koji su časno brodili i hodili ovom zemljom, Draganov životni hod smjerno u sjećanju smiruje na način da nikog nikad nije ni nažuljao. Istovremeno bijaše to hod uvjerenosti i samouvjerenosti putevima ličnog, profesionalnog i državnog cilja drage mu Crne Gore.

Biti na tim putevima sa Draganom bila je čast i privilegija, koju kao takvu u ličnoj i poslovnoj komunikaciji nosim i njom se ponosim u svom sjećanju. Izazovi, iskušenja, problemi, poslovične sujete, opterećenja, samo su bili dodatni motiv da Dragan nikada i ni za koju cijenu ne odstupi sa tog puta. Može li se više tražiti i očekivati od takvih ljudi.

Svoj životni i profesionalni put, nenametljivo, tiho, ali odlučno i stameno, nalik građi crnogorskog kamen stanca, Dragan Savić je urezao, pamtljivo i jasno u istorijske, kolektivne puteve slobode, pravde i časti Crne Gore. Nama za sjećanje a porodici za čast, ponos i vrlinu koja kao takva ostaje nasljeđem izuzetne etičke dimenzije.

Dragan Savić jedan je od sinova Crne Gore koji se ne zaboravljaju i u vječnoj uspomeni njegove dobrote čuvaju. Od izazovnih i turbulentnih devedesetih prošlog vijeka, pa do godina demokratske obnove državne nezavisnosti Crne Gore, Dragan je stajao čvrsto, nepokolebljivo i odlučno.

Ne prilagođavaše se trenutnim vjetrovima i prolaznim interesima, gledao je i vidio dalje, i sve to na svoj osoben, gospodski način, dostojnog manirizma i kulture uljuđenosti. Dragan-jedan od onih istinskih čuvara svega dobrog u Mojkovcu i za Mojkovac. Tom njegovom centru, duhovnog, zavičajnog, sentimentalnog, kosmološkog života dao je sve što se moglo dati.

Posvećenik ljudske iskrenosti, vrline gorštačke i svjesnosti potrebitosti Mojkovačke razvojne i demokratske crnogorske staze evropske, Dragan je, i kada se to mnogima činilo sizifovskim, išao naprijed. I ne samo išao, već i utemeljivao napredak, njemu se radovao i sa njim živio.

Sjaj dječačkih oči kao izraz radosti zajedničkog dobra o tome bi najbolje govorio, jer Dragan ne bijaše od one vrste samoreklamera od viška riječi a manjka djela. Naprotiv, džentlmenski bi to prepuštao drugom, noseći radost kolektivnog dobra u tišinu njemu znanih svjetova.

Diskretni osmijeh i tihi glas bijahu amblem lica čistote, etički i estetski ram, koji u svakom naknadnom sjećanju nostalgično, kod prijatelja, nostalgičara i pamtiša gledaju Dragana na putanji vodiča smisla života koji dobrotom i iskrenošću se zove.

Ako je ime života znak, kolijevkom zemlje majke i kosmosa ne slučajno odabrano, onda nam trajno ostaje da svijetli znamen čojskog i ljudskog imena-drag kao Dragan Savić. Dragan je ponio i poklonio osmijeh i dobrotu drugim svjetovima, ostavivši ovom sjećanje ogledala lica čistog i ponosnog.

Sve to, i više od toga, prepozna ga, obilježi i ubilježi u zemaljsku knjigu stanovnika svijeta ljudskosti i svijeta dobrote koju je kao znamen porodičnog i društvenog sistema vrijednosti, prije vremena ponio u neki drugi svijet, ostavivši i uskraćujući ovozemaljski za još mnogo dobra koje bi nam Dragan, ime ljudsko i drago ostavio u nasljeđe.

Dragan Savić – Čovjek za nezaborav!

Piše: Mr Željko Rutović, publicista i kulturolog

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime