SVITANJE

Kišna i olujna noć ustavila Steva da nemože prije mraka stići u akatun.

Svratio je u kolibu gdje je bila sama mlada udovica. Stevo je upita može li se od nevremena skloniti, da glavom ne plati.

– Kako da ne, reče domaćica.

Večeraše i pođoše na spavanje. Stevo star i umoran brzo zaspa. Pred zoru se probudi i promeškolji na svom ležaju. Domaćica se promeškolji na svom ležaju, da stavi do znanja da je budna. Stevo je upita da li zna koliko je sati.

Ne znam, reče domaćica. Nemam ni sata ni pijevca da zoru najavi. Čula sam da vi, muškarci, po nekoj drugoj stvari znate kad će zora.

– Ako je po tome, meni se neće svitati, reče Stevo.

Zabilježio: Radomir Perišić