Jedan Mirčetin školski drug, dvometraš, desetak godina nakon završetka studija sreo Mirčetu, pa sav radostan poče da ga grli, udara po ramenima, drmusa veoma snažno. – Gdje si, Mirčeta, kućo stara? Kako si, prijatelju, moj?“

Mirčeta se osjeća kao da ga je zemljotres zdrmao pa reče:- Dok tebe sretoh bijah, fala Bogu, bijah veoma dobro.

Zabilježio: Radomir Perišić