Žute, boje zlata.  Sijaju umivene jutarnjom rosom. Na dohvat ruke, a nedostižne. Noću mu u san dolaze. Bogatstvo o kojem je i budan sanjao. Rođen u planinskom osoju, na više od hiljadu metara ndmorske visne, gdje su opore trnjine i gloginje bile jedino “voće“, za Raška, đaka pješaka, bio je to mamac i izazov.

 „Sine, nemoj da dođeš u iskušenje i svratiš u tuđi voćnjak. To bi, nedaj Bože, bila krađa. Ne obaziri se  što to rade druga đeca. Ona  nanose sramotu na obraz svojih roditelja. To je tuđe voće, a ko uzima tuđe bez pitanja on krade. Zapamti: KRADE! Kako bi se ti osjećao da neko noću uskoči u naš tor i ukrade tvoga  svilenorunog Gička. Majkin tihi glas odzvanjao mu je u glavi jače od grmljavine.

  Odolijevao je iskušenju. Bilo je pitanje dana kad će Filip, blagorodni čovjek u čijoj kosi boje snijega nije bila nijedna tamna vlas, obrati jabuke. Dok je u osvit zore išao prema školi u ušima mu je odzvanjalo: lopov, sramota, krađa. A kao za pakost Filipov voćnjak najedrao: senabije, đulabije, šećerlike, pašinke… Mamile su neodoljivo..

 Srce treperi, udara, hoće iz grudi da iskoči. Zastade, pogled se uplete u krošnju jabuke. Plodovi rumenkasti i žuti. Rukama i koljenima zagrli stablo. Dva tri trzaja tijelom i nađe se među jabukama.Tek je jednu ubrao i stavio u pletenu torbicu u kojoj je nosio knjige…

Bereš li bereš li, bereš junače, progovori Filip glasom u kojem nije bilo ljutnje. Rašku zadrhtaše koljena. Htjede da skoči…

Ne, nemoj da skačeš. Skini se polako, neću ti ništa. Ti si jedini učenik koji nikad nije krao moje jabuke. Uberi još, biraj te zrelije…Polako, polako. Ja ću te prihvatiti. Uberi još, slobodno.

Raško briznu u plač . Jeca, rida. Filip ga nježno, očinski obgrli oko  butina,pa oko struka. Ubra još dvije jabuke i stavi Raškovu torbicu. A ovu rumenku pojedi sad. Osvježi se, mnogo si se uplašio…

Odavno Filip nije među živima. I lijepi voćnjak se osušio. Raškova kosa je bijela, kao Filipova onda, davno. Ostalo je samo prijatno sjećanje od kojeg je toplo u duši.

Piše: Radomir Perišić, književnik i novinar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime