Jedan Mirčetin školski drug, dvometraš, desetak godina nakon završetka studija sreo Mirčetu, pa, sav radostan, poče da ga grli, udara po ramenima, drmusa veoma snažno. – Gdje si, Mirčeta, kućo stara? Kako si, prijatelju moj?“ Mirčeta se osjeća kao da ga je zemljotres zdrmao pa reče: – Dok tebe sretoh bijah, fala Bogu, veoma dobro.

* * *

Došla kod doktora Raša pacijentkinja koja se žalila na bol u grudima. Da bi obavio snimanje, doktor reče dami: -Skinite se do pojasa. To, doktore, košta pedeset eura, reče pacijentkinja. Nijesam rekao skroz, samo do pojasa, prihvati doktor šalu. A, to košta dvjesta, uzvrati „bolesnica“.

* * *

U periodu samoupravnog razvoja ljudi sa sela su tražili da im opština pomogne u što bržem i potpunijem razvoju. Posebno je bila aktuelna priča oko poboljšanja rasnog sastava goveda i ovaca. Tim povodom došao kod predsjednika Opštine mjesni aktivista pa se žali: -Krave su nam nikakve. Jad božji. Sve sama buša. Da stvar bude gora, niko ne drži bika za priplod, pa nam krave ostaju jalove. Pravo da vam kažem narod se pita – šta rade ovi tvoji činovnici zaduženi za te poslove?

Piše: Radomir Perišić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime