Bistrički čardak sagarađen prije više od dva i po vijeka jedini je u Bistrici preživio ratni požar 1941 – 1945. godine zahvaljujući činjenici da je bio vlasništvo Avda Hasanbegovića i Tofila Đalovića. U miru, iako unikatan građevinski objekat, urušio se od nemara.

Na području Bjelopoljske Bistrice bilo je više čardaka . To je specifičan oblik mješovitog tipa kuće. Gradili su ih samo bogati ljudi. Kao najstariji pominje se  Hajdar – pašin čardak. Po predanju  izgrađen je u 17- om  vijeku. Poznat je bio, prema tvrđenju  mr Petka Boškovića i Tomislava Bogavca  u knjizi „Bistričke škole“, čardak Bojadžića u Voljavcu. Podigli su ga Bojadžići u 19 – om vijeku. Godine 1905. stradao je u požaru. Obnovljen je da bi tokom drugog svjetskog rata u međunacionalnim stradanjima  pravoslavnog i muslimanskog stanovništva bio spaljen.  

U međunacionalnim satiranjima tokom  drugog svjetskog rata na bističkom području sagorjelo je mnogo kuća. Hroničari su zabilježili da je u mjesnom centru nespaljen ostao samo čardak Hasanbegovića. O njemu je  pjesnik Jonus Međedović  rekao:

 „…Jedan čardak na dva boja

u Bistrici rat odstoja,

spalio ga niko nije

čuvale ga vjere dvije …“

 Godine 1944-te kad su partizani oslobodili Bistricu, Sreten Vukoslavljević se obratio Bistričanima – izgladnjelim beskućnicima: „Ova zgarišta  gdje su bili vaši domovi djelo su vašeg bezumlja… Pogledajte ovaj čardak. Njega je sačuvalo zajedništvo dvojice ljudi koji nijesu poklekli izazovu zlog vremena…“.

Stari most u Bistrici

Bistrički kraj je doživio pravi preporod u godinama mira, ali su ljudi zaboravili na čardak koji je  vjerskom tolerancijom i ljudskošću spasen od plamena bezumlja. Zaboravili su ga potomci vlasnika, ali i društvo u cjelini. Mogao je sa adekvatnom spomen-pločom biti konzerviran da  priča priču o zlom vremenu, ali o dobrim ljudima u zlim vremenima. Zaćutalo se i o ideji da da se uradi maketa, replika čardaka i da bude izložena  u Zavičajnom muzeju u Bijelom Polju. Možda bi neko spomen  obilježje na temeljima čardaka moglo da bude odlična spona između praistorijskog  arheološkog nalazišta u Bijedićima i dragulja prirode – Đalovića pećine  na Vražjim firovima koji su po par kilometara udaljeni od centra Bistrice. Time bi turistička ponuda na ovom području dobila kvalitet više.
 

Piše:Radomir Perišić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime