“Po oslobođenju Kolašina od Turaka, kralj Nikola je našao za shodno da podijeli planinu Bjelasicu na dva plemena: Moračko i Rovačko. Izašao je na Kordelj kod Vranjaka, mjesto sa kojeg se vidi cijela planina Bjelasica, i odatle je izvršio diobu. Nakon što je odredio tu podjelu, obratio se glavarima rovačkim i moračkim riječima: “Ja vama, dragi moji, svima dadoh dio ove planine, a vi meni ne dadoste ništa. Kako bi bilo da mi dadnete onu lokvu i onu šumu oko nje”, rekao im je kralj Nikola. A baš sa tog mjesta se zapravo odlično vidjela Biogradska gora i u njoj jezero. I tada glavari moračkih i rovačkih plemena, a očigledno zadovoljni podjelom planine, uskliknuše: “Nema problema, gospodaru”… Istog časa kad je dobio jezero i šumu, odmah je postavio lovočuvarsku službu sastavljenu od perjanika, a za komandira imenovao kapetana Mata Vujisića…. Sagradio im je jednu kućicu na mjestu današnjeg lovačkog doma koja je, nažalost, baš tom gradnjom i srušena, mada nije zahtijevala neke velike investicije da ostane u prvobitnom položaju. Svejedno, u toj kućici su bili smješteni lovočuvari perjanici, a u drugoj prostoriji pored ostave nalazio se kapetan Vujisić. To je bila tako stroga lovočuvarska služba ako je neko ušao slučajno sa sjekirom u prašumu, perjanici su imali pravo da ga ubiju. Tako da tada niko živi tamo nije mogao ‘nosa promoliti’. I na konto toga, kako je Mato Vujisić postavio red, postoji i priča da kako je Mato obilazeći jezero stazom okolnom naišao na medvjeda. I kad je medo ugledao njega sa kapetanskim grbom, skočio je u stranu i podigao šapu u znak pozdrava. Poslije je ostalo da se govori pozdravljam te kao međed Mata”.

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime