Zbornik priča „Odiseja Bihora“ sa Festivala „Zavičajne staze  Bihor 2021“  je rezultat tradicionalnog nagradnog konkursa koji raspisuje NVO „Centar za kulturu Bihor“ iz Petnjice. Ova zbirka sadrži nagrađene, izabrane i poklon priče inspirisane Bihorom, te sami koncept određuje  motivsku strukturu ove proze.

U uvodnoj riječi urednik izdanja Mirsad Rastoder piše: „ Priče iz raznih krajeva okupila je ideja zbližavanja oko zajedničke ‘sofre’. Na nju su prinijeli đakonije nastale od njihovih osjećanja, uvjerenja, stavova, mitološkog nasljeđa, tradicije, istorije, proživljenog i/ili čuvenog, ali su tu, za sofrom, postali dio jedne velikeporodice. I niko od nas više nije sam. Proradila su sjećanja i fluid imaginacije  –  različiti pogledi na svijet, život, snove, ljubav i stradanja  –  u osnovi povezani željom da se priča o bogatstvu jednostavnosti i zlatnim nitima koje različitosti spajaju“.

Autorka ilustracija na korici je mr Alma Rastoder, ilustracija u knjizi Senad Pepić, a fotografija Ado Softić. Objavljivanje knjige je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.

Kratku priču, potvrđuje ovaj zbornik, pišu oni autori koji se, centralno, zauzimaju za svoje ideje, time im događaj nije u središtu interesovanja, već samo sredstvo pokazivanja svoga stava. Pisci u uspostavljanju kontakta s čitaocima daju mogućnosti da i oni zapišu lično viđenje svakodnevice i iskažu stav o tome. Dobra komunikacija između čitalaca, kao autorovih saveznika, i  samog autora ostvarena je  i otvorenošću kraja ovih kratkih priča gdje svako od njih   može da se zapita: Što se dalje dogodilo? – što  u potpunosti zadovoljava očekivanja svakog čitaoca. To je i prava suština književnog teksta – da ga čitalac nadogradi, da nakalemi neki novi, svoj književni omlad.

Prof. dr Draško Došljak

Zbornik sadrži poklon priče: Esada Kočana “Kad ožive ubijene rijeke”, Faiza Softića “Ispod kućne strehe”, Nade Bukilić “Dok je nas” i Afana Latića “Ogledalo”.

Autori nagrađenih priča sa Festivala u ovom zborniku su: Mehmed Đedović “Cipele za odrasle”, Katarina Sarić “Kuća Pirana”, Misera Suljić Sijarić “Ćaćin sin” i Refadija Pepa Abdić “Ženidba Arslan bega”. Tu su i priče autora: Nermine Subašić, Živka Đuze, Božidara Proročića, Dina Lotinca, Braha Adrovića, Esme Bandić – Softić, Stamena Milovanovića, Dušana Milovanovića Adskog, Ulvije Mušović, Aide Orahovac Kuč, Ljerke Petković, Mirze Pinjić, Safeta Sijarića, Besima Veljovića, Esme Vukelj, Mirsade Šabotić, Nedžada Topalovića i Melide Travančić.

Priče sabrane u ovom zborniku potvrđuju da je Bihor centar književnog života. Zadata tema bila je, očekivano, inspirativna i višestruko potvrđenim piscima i onima koji su na tim stazama. Inspirativna i piscima iz bihorskog vilajeta i onima koji Bihor doživljavaju kao svoj književni zavičaj. Otuda u ovim pričama i legendi, i sjećanja, i poruka i pouka, pripovijedanja uvijenih u „bihorske marame“ kao zavičajne darove.

Poklon priče ovoga zbornika, bihorčice,  su  svojevrsne bihorske ‘književne gurabije’ znalački odabranih majstora proze, koji svojim pričama potvrđuju da je umjetnost iznad života. Zapravo, ove priče su dokaz  da živopisni predjeli autorima bivaju pitki  izvori književnih motiva  bez kojih  tinjamo kao žednici lijepe tradicije.

Na književnom razboju, autori ovih priča su, uglavnom, kategoriju vremena  ograničili na jedan trenutak koji se raspršuje na radnju i likove opisujući epizodu iz života u kojoj se može zadovoljiti vlastita potreba za pripovijedanjem zbilje.

Ove kratke priče prikazuju događaje istrgnute iz života, ali bez jednosmjerne strukture, te pokazuju pripovjedni razvojni tok kao isprepleteno tkivo bez uzlaznih i naglo silaznih linija zbivanja. Kao da se sve  usredsređuje na fragmente jednog fikcionalno cjelovitog doživljaja svijeta i života. Jaki finalni akcenat najuspjelijih priča ovoga zbornika čini ih reprezentativnim. Tada nagrade ne izostaju!

Gledano u cjelini, stil ovih kratkih priča je sažet, jezik racionalan, a izraz neopterećen nefunkcionalnim kićenjem. Svakako, da dijalektizmi daju posebnu estetiku onim pričama u kojima se njeguje leksika iz govora Bihora. Oni, dodatno, slikaju mentalitet ljudi ovoga kraja.

Raznovrsnost autora zastupljenih u ovom zborniku, te raznovrsnost njihovih poetika predstavljaju osoben bihorski književni ćilim, na kojem svaka “šara” ima svoje mjesto. Sve one čine cjelinu iz koje vidimo kako je živjeti u “Kući pirana”? Šta znači biti “Ćaćin sin”? i žuljaju li “Cipele za odrasle”?

Kratke festivalske priče ovoga zbornika pokazuju poetiku datog književnog trenutka u našem regionu i potvrđuju da su književni konkursi i festivali sigurna mjesta za lijep život proze. Trajanje ovog bihorskog festivala  “Zavičajne staze” je i njegovanje kratke price, ali i zavičaja kao najvažnije čovjekove adrese. Ovo je i adresar autora kratke priče u  kojem se ogledaju i trajanje i rađanje.

A “Zavičajne staze” su i ono iz priče Faiza Softića: “Meni će, izgleda, moj zavičaj ostati jedino u mojoj glavi: kruške kaličanke, begarke, jerebasme, žutare i kačmorke; jabuke pašinke, trešnje pod kućom… “.

Ali i ono: “A kad se sjetim da je sve to bilo i prošlo, podlakticom pokrijem oči i zaplačem. I nije me stid” – završava Faiz Softić priču “Ispod kućne strehe”. Suze zavičajne! Izvori kratkih priča, poezije, romana. Izvori drama koje živimo!

“Priča je, ponekad, samo priča” – zapisuje Mehmed Meša Đedović, nagrađeni autor – “i iza nje ne treba tražiti neke dublje razloge zbog čega je takva kakva jeste, ako ne želimo da pokvarimo magiju… Pričaoci priča su isti u namjeri da se uvuku u tuđu kožu pa iz te perspektive ispričaju najljepše priče koje nam život čine podnošljivim”.

Profesor Agim Ljajić, jedan od recenzenata ove knjige  zaključuje: “Neki ljudi putuju unutar samoga sebe, drugi odlutaju i van sebe, k’o što se čitave porodice raseljavaju na razne strane u potrazi za suncem koje će ih grijati, a ne pržiti. Ova Bihorska odiseja može biti melem i za jedne i za druge”.

Odiseja, Odiseja!

Piše: Prof. dr Draško Došljak