Bijelo Polje je čamilo okovano bespućem. Nije bilo kolskih puteva prema okruženju. Prema Prijepolju i dalje makadamska cesta predata je na upotrebu tek 1939. godine. Do Titograda, sve do početka šezdestih godina, stizalo se  preko Mateševa, Lijeve Rijeke i Vjetarnika. Saobraćao je jedan autobus. Vožnja je trajala sedam do osam sati. Da bi čovjek oposlio najobičniji posao u Titogradu trebalo je tri dana. Mnogo daleko je bilo do Pljevalja, Berana. Prema mjesnim centrima nije bilo ni kilometra kolskih puteva. Školski objekti bili su u lošem stanju, ali puni djece.

Lim, prelijepa rijeka  bila je,takoreći, neprolazna  barijera. Jedan most u gradu bio je jedina veza sa naseljima na desnoj obali gdje je živjelo oko dvadeset hiljada stanovnika. Do devedesetih godina prošlog vijeka drvene barke su bile jedina  mogućnost da se stigne do grada sa desne obale.

Posljednjih dvadesetak godina Lim je premošćen sa sedam mostova. Konačno čitavo opštinsko područje profunkcionisalo je punim plućima. U istom periodu izgrađena je zabilaznica i grad oslobođen od transportnih zagušenja.

Piše: Radomir Perišić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime