Varoš osnovali Turci 1862. godine, a oslobodili Crnogorci 1912. Grad se, na lijevoj obali Lima, razvijao po urbanističkom planu vidovitog Mehmed-bega Jajčanina. Na desnoj obali raslo je Hareme, đe su stanovali turski oficiri i činovnici sa svojim ženama. Oba naselja spojio je most, pa su prerasla u jedinstvenu cjelinu. Berane se, dakle, još u tursko vrijeme naglo razvilo.

Davno je rečeno: grad gradom čine ljudi.

Beransku gimnaziju, (osnovana 1913), čuvenu „Beransku Sorbonu“, pohađali su brojni crnogorski pisci i slikari, među njima i prvi crnogorski prozni pisac, Risto Ratković, autor romana „Nevidbog“, čije je djelo, kako je konstatovao vrsni književni kritičar Milorad Stojović, značilo krupniji zaokret prema univerzalnijem, savremenijem književnom izrazu.

Živjeli u Beranama, školovali se i Milovan Đilas, Aco Prijić, Mišo Popović, Mihailo Lalić, Dušan Kostić, Esad Mekuli, Miodrag Bulatović, Radovan Zogović, Radonja Vešović, Đuza Radović, Blažo Šćepanović, Miroslav Đurović, Bogdan Šekler, Milo Bošković, Miraš Martinović, Radoslav Pajković, Zuvdija Hodžić, Miladin Ćulafić, Husein Bašić, Dale Ćulafić, pa i pisac ovih redova… Predavali pisci, Banjo Šaranović, Božo Bulatović

Nekada moćno tursko vojno uporište, s plodnom ravnicom, bujnim šumama i brojnim vodama, bistrim, brzim rječicama,  koje se, slijeva i zdesna, staču u Lim, Berane je postalo privlačna varoš za mnogobrojne trgovce i zanatlije.

Pristizali su najviše iz Podgorice i Nikšića,  ali i iz Prizrena, Kotora, Dalmacije… Doseljavale su se iz Podgorice zanatlije: Vujadinovići i Mugoše, terzije, zatim, Mitrovići i Vujoševići, trgovci, Milačići, puškari… Iz Kotora, stolari, Moškovi i Fabrisi; Benići iz Crikvenice

Berane su, kako je zabilježio Milovan Đilas, bile živ, šarolik i jeftin grad, malo ili nimalo zaostaliji od palanaka u Srbiji, a neuporedivo napredniji od bosanskih varošica…

 Grgoljio grad, koji polovi nemirni Lim, zaliven bistrim izvorskim vodama.   Pričao mi, vaktile, crnogorski pisac, Božo Bulatović: „Sjećam se jednog naljućenog Lima kad je udario u bregove, srušio most, odnio i udavio jednog ivangradskog bolničara, polomio bandere, krenuo od vrha Vasojevićke ulice prema Učiteljskoj školi.

Hučao je zavičajac i vršnjak narodni, kao dušman i motorizovani neprijatelj, ali se smirio, i mi smo se kasnije, za žarkih dana opet u njemu kupali. Siguran sam da me ima u polimskim izmaglicama, prethodnicama ljutih zima i nabubrelih proljeća…“

I: pjevao je Radonja Vešović – Magdje da se probudim, magdje da usnim, kroza san mi šumi Lim.

Taj zavičajac stari; Lim, beg plavski, kako mu u narodu tepaju. Da je drukčiji, kako reče Mihailo Lalić, ne bi ga zvali muškim imenom – Lim. I: ne bi ga baš tolikog bilo  da mu nije voda beranskih, okolnih.

A gore, ponad Lima, na Jasikovcu, prućio se spomenik slobodi, s četrdeset granitnih gromada, na kojima je ispisana istorija vasojevićkog kraja.

Jer: Lim protiče, kamen pamti.Berane je, negda, umnim radom svojih ktitora, nalik razvijenim evroposkim varošima, preplavljeno čistom izvorskom vodom.

Voda je tekla ispod današnje zgrade Opštinskog suda, zatim kultni izvori ispred Gimnazije „Panto Mališić“, koji u kombinaciji s ćevapima iz obližnje Nišavića pekare, generacijama bude uspomene na najljepše zalogaje onoga i ovoga vremena.

Pa čuvene „česame“ u Vakufskoj kući, nadomak Begluka, đe su, u dvjema malim kamenim arkadama, vezane lancima, stajale dvije metalne safe, goružde, iz kojih su građani i putnici namjenici pili ledenu, bistru vodu. I: nikome ništa nije falilo.

Kod „česama“ bilo je veliko betonsko korito, đe su žene prale veš.

A od Blagove pekare, žmario je bistri jaz, ispod kuća Rista Đolevića, Stevana Nedeljkovića, Zaima Kadića, pa dalje, prema kući Mede Krcića, tu, u srcu grada…

Izvorište se nalazilo ispod zgrade Opštine, a utoka rijeka Lim – pričao mi je slavni pjevač crnogorskih narodnih pjesama Ismet Krcić, koji je odrastao u tom dijelu Berana. – Jaža je dolazila na tridesetak metara do naše kuće, a zatim je išla kroz bašte Milana Garčevića, Hamdije Ramhusovića, Tapšovu, Hamida i Jakupa Ramhusovića i odatle se ulivala u Lim

Veliki jaz vode tekao je i s dvorišne strane Gimnazije.

Neko mudar i maštovit doveo je vaktile vodu u grad, možda iz vrela ispod drevnog manastira Đurđevi stupovi… A neko, pak, neznaven, mnogo toga je, nažalost, urnisao, prekinuo „žicu“, zatrpao, pa su od beranskih voda ostala uglavnom sjećanja…

Piše: Slobodan Vuković

Voda čunkovima sa Đurđevih stupova do Vakufske kuće   

Prije nego što je porušen i na njegovom mjestu sagrađen novi objekat, u centru Berana se nalazio stari mesdžid- vakufska kuća, kao posljednji svjedok nekadašnje stare varoši. Prema dostupnim podacima, ovaj objekat je podignut 1863. godine. U prizemnom dijelu, oslanjao se na pet drvenih stubova sa dva polukružna drvena luka.

Tu je dovedena voda čunkovima sa Đurđevih Stupova, a iznad česama se nalazio tarih ispisan staroturskim pismom:

“Česma gospodina Šehid Oglu Mufetiš
Ahmed Hamdi – paša
Rebiul – Evvel 1300.godine
10.januar 1883.godine”

Lim

U samom podnožju planinskog vijenca Prokletija nekada davno zameškoljio se embrion Lima. Začet je jedne iskonske noći negdje u dubini zemljine utrobe, u strasnom zagrljaju raspojasanog prokletijskog lednika i usplahirene podzemne vode, ustreptale i uzavrele pri samoj pomisli na njegovu neodoljivu silinu.

Jajovodom od vrbaka i trava provukao se lagano dolinom Ljuče do tople posteljice Plavskog jezera u kojoj je, ušuškan u ševarju, dugo drijemao i strpljivo čekao dan kad će mu postati tijesno i jezero i Plav i čitav svijet.

A onda, u jedno davno praskozorje, pod budnim okom Visitora, bez bolova i porođajnih muka, pukao je vodenjak u preponama Brezojevica, i tiho, kao u bajci, talas novog života zapljusnuo je Polimlje.

Nebo se osmijehnulo a žedna zemlja otvorila svoje pore, ispomjerala planine i napravila mu put kojim i danas dostojanstveno teče i leluja, od Crne Gore bijelim svijetom do Crnog mora, rijeka djetinjstva i mladalačkih snova, vječno zelenih nemira, života, čežnje, sjete i uspomena, Njegovo Veličanstvo LIM.

Izvor: espona.me Piše:Ado Softić Tekst preuzet iz časopisa Komun

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime