Veliki njemački filozof Fichte (1762-1814) dao je djelatni smisao filozofije: djelati, eto zašto smo ovdje. Ova misao koja svodi cijelu jednu filozofiju u jedinstvo sa životom i idejama samog mislioca: kakva se filozofija bira, zavisi od toga kakav je ko čovjek (Učenje o nauci, 1976.), djelanje je proces u kome se poriče biće u mirovanju što znači da je to angažman ka promjenama i kretanju, u kome ljudi nemaju pravo da se odreknu slobode i onoga što čini njihovo supstancijalno svojstvo – ljudskost. Takav filozofski mislilac i djelatnik javnog uma je i naš filozof, teoretičar društva i politike, doktor društvenih i humanističkih nauka, publicista, književnik i esejista, poznati urednik i legendarni odgovorni urednik Prosvjetnog rada, koji je surovo ukinut 2016. kao edicija crnogorske emancipacije, samobitnosti i samoodređenja.

                Bibliografski opus dr G. Sekulovića broji nekoliko stotina naučno-filozofskih i publicističkih jedinica, književnih i esejističkih studija, a mi ođe navodimo one iz filozofske oblasti: Kraj metafizike – Marks, Špengler, Hajdeger, Razum i um – od Platona do Kanta, Obzorja humanuma, Marks nije marksista (doktorska disertacija), Jovan Džon Plamenac – crnogorski romantik britanskog empirizma, Marko Miljanov – Crnogorski Kant, Njegoš naš nasušni, Interkulturalni dijalog, Trpeljivost – plata ljudskosti – O Jovanu S. Baljeviću, prvom Crnogorcu doktoru filozofije, Crnogorski identitet. U rukopisu je njegova kapitalna studija Istorija crnogorske filozofije.  

                  Kao mislilac enciklopedijske erudicije i polihistorične naobrazbe on poručuje da je misao suština ljudske esencije i samosvijesti koja kroz razmišljanje o bitku i mišljenju konstituiše mudrost, kao i saznanje o opštem umu, odnosno o Logosu kao objektivnom zakonu prirode i društva. Time se uspostavlja naš pogled u budućnost kao modus vivendi upravljanja egzistencijom.

                 Kroz sistem svog istraživanja o etici on je posmatra ne samo kroz princip unutrašnje savjesti koja uspostavlja imperative teorijskog uma, nego i kao praktički izraz života kroz izazove konkretne stvarnosti, pojedinačna praktička filozofija čiji je fenomen moral, ali ne samo kao sistem vrijednosti, nego i kao princip istine.

                 Filozof humanističke orjentacije crpeći svoja misaona vrela iz filozofije evropskog racionalizma i etičko-humanističke strukture crnogorskog bića, kroz svoju istorijsku, slobodarsku i etičku strukturu, visoko uzdiže ljudsko dostojanstvo kroz filozofemu Protagorinu: čovjek je mjera svih stvari. Uzdignut do Kantovog kategoričkog imperativa: u svakom izrazu ideju čovječanstva kroz vrijednosti čovjeka i ideje čovječnosti uvijek uzimaj kao svrhu a ne kao sredstvo.

                 Dr Goran Sekulović svojim filozofskim, naučnim i kulturološkim aktivizmom prosvjećuje, a po Kantu prosvjećenost je izlazak iz stanja samoskrivljene nezrelosti u kojem ne možeš upotrijebiti svoj razum – saper aude bez pomoći drugoga. Prosvjećenost je duša ljudska bez koje je čovjek mrtav umom vječno, kaže Njegoš.

               Naš dr Goran Sekulović traga za ontologijom ljudskosti. Ljudskost je posvećenost drugome. Bivstvo to je drugi, kaže Fichte, jer vlastito Ja postaje rješidba za bivstvo drugoga.

               Dr Goran Sekulović neumorno traga za aksiloškim izvorima slobode. Ona nije stanje već trebanje. Ona se ne nudi, nego se za nju bori. To je dražesnije nego je osvojiti. Sloboda nije krajnji cilj nego conditio sine qua non ad humanuma – jednakosti i pravde. Sekulović ističe da sloboda nije samo predmet iskustva nego uslov i pretpostavka praktičkog uma.

              Ontološka srž čovjeka i njegovog svijeta ne smije biti ravnodušnost i ekseza, smatra dr Sekulović. Pogotovo u modernoj eri civilizacije u kome je tehnički um u cijelosti potisnuo socijalni i moralni um, u kome se mišljenje udaljilo od bića, a socijalna interakcija zasnovana na hladnoj alijenaciji.

               Život zaslužuje opstanak samo ako mu je putokaz čojstvo – reče Stevan Perkov Vukotić, crnogorski mudrac i senator, radi čega, smatra Sekulović, treba osvijetliti sve fenomene ljudskog ponašanja, jer je samo čovjek kao integralna ličnost – ontologija.

               Zato treba razviti forme Platonovih dijaloga kao dijalektičke forme otkrivanja uzročnosti – nexus causus. Ljudska svijest mora da se uzdigne do samosvijesti, a to znači do samoodređenja i samodjelatne i samobitne etičke  konstitucije  koja nas uči da živjeti – bitkom i bićem, a to znači bivstvovati, označava naše sudjelovanje u borbi za autonomni subjektivitet u kojem će se životnim aktivizmom – borbenim agonom, ostvarivati ideja da ljudi sami upravljaju svojom sudbinom – umjesto upravljanja ljudima, ostvarivati upravljanje stvarima. To su osnovna polazišta humanističke filozofije Gorana Sekulovića.

              Čovjek u modernom dobu više nije kod kuće – kod kuće je kad ne radi, a kad radi nije kod kuće – Marks, što znači da je izgubio ognjište svog socijabiliteta, a svoju toplinu u socijalnoj interakciji odvojilo od jastva – čime dr Sekulović izražava dijagnostiku filozofije egzistencijalizma u kojoj vlada iluzija kao privid slobode.

             Dr Goran Sekulović svojim filozofskim sistemom otvara puteve izgradnje društva budućnosti kao carstva ljudskih svrha.

Piše: dr Čedomir Bogićević

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime