Srijeda, 7 Decembra, 2022
Blog

Trodnevna žalost u Crnoj Gori

0

Zbog stravične tragedije koja se juče dogodila na Cetinju u kojoj je život izgubilo 11. osoba, zastave na zgradama svih institucija spuštene su na pola koplja.

Telegrame saučešća porodicama stradalih uputili su svi zvaničnici u Crnoj Gori, kao i zvaničnici širom regiona.

Podsjetimo, Odlukom Vlade, u Crnoj Gori je proglašena trodnevna žalost.

N.S

TRAG – izdanja

0

Ovdje možete preuzeti objavljena izdanja međunarodnog časopisa “Trag” klikom na odabranu sliku ispod.

VRATITI MUŠKU ODBOJKU NA MJESTO KOJE JOJ PRIPADA U REGIONU

0

 

Muška seniorska odbojkaška reprezentacija Crne Gore priprema se u Kolašinu za kvalifikacione utakmice za plasman na evropsko takmičenje. Razgovarali smo sa selektorom Ivanom Joksimovićem.

 Gospodine Joksimoviću koji su vaši utisci o boravku odbojkaške selekcije u Kolašinu na pripremama?

Joksimović: Kolašin je najidealnije mjesto za bazične pripreme sportista. Uslovi su odlični. Od smještaja pa do dvorane. Ističem naročito dvoranu koja je sa postavljenom novom podlogom idealna za odbojku. Sigurno je najbolja u Crnoj Gori a možda i regionu. Inače, sam ambijent u gradu daje sportistima mir i taj prijeko potrebni spokoj u ekipi je veoma važan za rad i treninge. Siguran sam da će novi auto- put približiti Kolašin čitavom regionu ne samo sportskim ekipama već i ostalim, od turista i zaljubljenika u prirodu do daljeg razvoja zdravstvenog turizma i postati značajna turistička destinacija. Da sada ne govorim o potencijalima Bjelasice, Nacionalnog parka Biogradska gora…

Selektor Joksimović u pauzi između treninga

Vi stre preuzeli reprezentaciju nakon odlaska prethodnog selektora Joška Milenkovskog uoči kvalifikacionih utakmica za Evropsko prvenstvo. Kakva su očekivanja?

Joksimović: Poznajem dosta igrača koji su danas u reprezentaciji. Radio sam sa njima u mlađim kategorijama. Strategija Saveza je da se izvrši podmlađivanje prvog tima, odnosno moramo da uradimo smjenu generacije. To nije lak posao. Prethodna generacija imala je dva izlaska na Evropsko prvenstvo. Ostala je okosnica tima, a sa druge strane perspektiva mladih igrača je u trenutku kada bi trebalo da se ispolji njihov kvalitet i da se nastavi kontinuitet kada se radi o nastupima na Evropskom prvenstvu. Jedan od problema su posledice nastale time što smo izgubili upravo kontinuitet u takmičenju u kvalitetnijoj, jačoj ligi što smo u prethodnoj državnoj zajednici imali. Ne treba podsjećati da su i Budućnost i Budvanska rivijera bili ubjedljivi po svim pitanjima. Dakle, bez jake lige nema ni evropskih rezultata koji bi zadovoljili naša očekivanja. A ona su, realno je reći, da budemo među najboljima u regionu.

Šta Savez preduzima po tom pitanju?

Joksimović: Savez dobro radi i misli se na budućnost odbojke u Crnoj Gori. Pokrenuti su projekti koji će dodatno zainteresovati mlade da treniraju odbojku. Tim aktivnostima posebno će biti obuhvaćen sjever Crne Gore. Ambiciozno se radi naročito na projektima Odbojka u školi, Mini odbojka i pokretanju pionirske lige. Vidim u perspektivi da  će muška odbojka imati kvalitetne igrače koji će moći da vrate mušku odbojku na mjesto gdje pripada. Prije odlaska u inostranstvo radio sam u Budućnosti sa mlađim kategorijama i bio trener u Jugoslaviji i SCG u kategoriji takmičenja juniora. Imam dovoljno motiva da stečeno znanje podijelim sa strategijom Saveza i tako ostvarimo uspješnu priču na obostrano zadovoljstvo.

Selektor Ivan Joksimović

-Koje su, gospodine Joksimoviću, poteškoće na tom zajedničkom putu?

Joksimović: Sadašnjoj generaciji odbojkaša Crne Gore, najveći problem je u infrastrukturi i nedostatku sredstava, pogotovo za rad u mlađim kategorijama. Muška seniorska reprezentacija treba da izbori takmičenje na Evropskom prvenstvu a to je moguće ako imamo dobar trenažni proces i, pomenuli smo već, kontinuitet u takmičenjima i radu.

Akcenat se mora staviti na lokalne sredine, pogotovo na sjeveru, da se odbojka  tretira onako kako odbojka zaslužuje svuda u svijetu. Dakle, sadašnjoj reprezentaciji je prioritet podmlađivanje sa akcentom na 2025.godinu i odlazak na Evropsko prvenstvo. S druge strane imamo ogromnu ambiciju da i sljedeće 2023.godine budemo na evropskom takmičenju. To bi bio ogroman korak i podsticaj za ovu generaciju crnogorskih odbojkaša.

Očekuju Vas kvalifikacije sa respektabilnim timovima?

Joksimović: Tačno. Grupa je interesantna i zahtjevna. Portugal je tu prvi favorit a između Luksemburga i nas treba tražiti drugoplasiranog u grupi. Naša prednost je što smo trenirali u hali u kojoj ćemo igrati i što smo u prva tri meča domaćini u Kolašinu. Vjerujem i u veliku podršku domaće publike. Raspored je sljedeći: 3. avgusta u 18:00h igramo protiv Luksemburga, 7. avgusta u 17:30h protiv Portugala a 10.08. u 18:00h protiv Islanda. Potom nas od 14. do 17. avgusta čekaju revanš mečevi u tim zemljama.

Gospodine Joksimoviću, na kraju razgovora, kakvi su Vaši lični planovi u narednom periodu?

Joksimović: Radno sam angažovan u Kataru i ugovorom sam vezan za naredni period. To mi, međutim, ne remeti rad u reprezentaciji. Bićemo stalno u kontaktu, članovi stručnog štaba i ja, kako bi svake pripreme i takmičenja dočekali spremni.

Razgovarao: dr Mirko Jakovljević

“Lavirint duše” u Ulcinju akademskog slikara Mirka Dragovića

0

On je, između ostalog, kazao da je Mirkova umjetnička Sloboda igre u snovima putanje kosmosa crteža pokretačka ideja misaonosti koja utemeljuje kreativni identitet njegovog unutrašnjeg stvaralačkog svijeta. Na tragu Paskala po kojem umjetnost ima sopstvene razloge koje razum ne može da dokuči, Mirkov umjetnički homo ludens naseljava originalni dinamični prostor na polovima između želje i nade, riječi i ćutnje, sna i jave, realnog i nadrealnog izraza čiji je univerzalni jezik – jezik igre“…

A razumjeti duh igre  znači razumjeti poredak smisla vječnog kruženja tačaka svijeta koja je svaka za sebe, onako u trenu, tačka čovjekovog postojanja i opstajanja, kazao je Rutović.

Mirko Dragović je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i član umjetničko -književne unije „Vlaho Bukovac“ iz Splita. Diplomirao je 2004. godine, smjer slikarstvo, u klasi profesora Marka Musovića.
Kolektivno je izlagao više puta u zemlji i inostranstvu a samostalno devetnaest puta.

Organizator izložbe je časopis Komuna a pokrovitelj vlasnik hotela Nobel Nedžad Hasanaga. Inače, moderator večeri bio je mr Amer Ramusović, a akademski slikar Mirko Dragović u znak pažnje vlasniku hotela Nobel poklonio je sliku.

N.S

U ORGANIZACIJI ČASOPISA KOMUN@ IZLOŽBA SLIKA MIRKA DRAGOVIĆA

0

 

Mirko Dragović, član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i član umjetničko – književne unije „Vlaho Bukovac“ iz Splita, diplomirao je 2004. godine smjer slikarstvo u klasi profesora Marka Musovića. Kolektivno je izlagao više puta u zemlji i inostranstvu a samostalno devetnaest puta.

Izložbu sa tematskim naslovom Lavirint duše otvoriće kulturolog i publicista mr Željko Rutović koji je u katalogu izložbe štampanom na crnogorskom i albanskom jeziku između ostalog zapisao …“ Mirkova umjetnička Sloboda igre u snovima putanje kosmosa crteža pokretačka je ideja misaonosti koja utemeljuje kreativni identitet njegovog unutrašnjeg stvaralačkog svijeta. Na tragu Paskala po kojem umjetnost ima sopstvene razloge koje razum ne može da dokuči, Mirkov umjetnički homo ludens naseljava originalni dinamični prostor na polovima između želje i nade, riječi i ćutnje, sna i jave, realnog i nadrealnog izraza čiji je univerzalni jezik – jezik igre“… A razumjeti duh igre  znači razumjeti poredak smisla vječnog kruženja tačaka svijeta koja je svaka za sebe, onako u trenu, tačka čovjekovog postojanja i opstajanja.

Izložba se organizuje pod pokroviteljstvom vlasnika hotela Nobel Nedžada Hasanage.

Komun@, organizator izložbe, inače ugledni časopis očuvanja i afiramacije crnogorske baštine pored ovakvih aktivnosti u svom programskog porfelju zastupljen je i sa izdavačkom produkcijom od devet knjiga i dvije u pripremi, renomiranih autora Crne Gore i regiona.

N.S

Mudre misli (67)

0

I budali padne sekira u med.

I kamila je poklon i dugme je poklon.

I jedan neprijatelj je mnogo, deset prijatelja je malo.

Sa izvora mudrosti zahvata Radomir Perišić

  VALJEVSKA  ROCK SCENA

0

                                                                           

THE  SLACK 

                                                         Svojevremeno je (2013) Lazar Avramović pokrenuo festival MUZIČKI PROFIL VALJEVA, da bi se tim povodom okupila ekipa u sastavu Nikola Milošević na bas gitari, Aleksandar Topalović za bubnjevima, Nemanja Zeman gitarist kao i Lazar Antonić koji na sebe preuzima zaduženje vokalnog soliste, a sve iz razloga nastupa na ovom, ali pod imenom JOHNNY CREEP. Predstavili su se tada skinutim stvarima grupa Bjesovi, Radio Head, Goribor itd. Iz grupe ubrzo odlazi gitarist Nemanja Zeman te kao trio i dalje vežbaju,  kreću u pisanje autorskih  onih (Pathos/Seme/Mors itd) da bi 2014. izašao  prvi singl grupe u današnjem formatu sa numerom Pathos a potom i EP formatizovan kojji je sadržao After/Pathos i Seme.

The Slack, Valjevo

Usledila je pauza od nekih godinu dana, a sve iz razloga uvežbavanja novog, isključivo autorskog opusa, pa tako 2016. su na Bunt Rock Festu RTSa gde se predstavljaju u pravom svetlu,  svirkom oduševljavaju (izveli su tada stvari Pathos i Seme).  Nakon Bunt Rock Festa grupi umnogome  skače rejting te ne začudjuju pozivi za gostovanja po brojnim srpskim gradovima, sviraju tako i na Kalemegdanu u okviru Manifest Festivala, Open Minded Festa u svome gradu, u beogradskom Elektropioniru su sa grupom Velar iz Novog Sada, potom u klubu Rokanje uz grupe Doručak  na travi i Irvas. I sve je išlo u prilog ovoj grupi, odvijalo se po zamišljenom već, ulaze u studio ne bi li snimili probrane autorske za album prvenac, no, iz neobjašnjivih razloga članovi grupe nisu okončali rad na ovom, te su okolnosti nalagale raspad ove, van svake sumnje, respektabilne The Slack grupe.

                                                                       

Piše: Živko Ivković, rok kritičar i publicista 

Izašlo posthumno izdanje knjige “Violinski ključ” Ilije Pušića

0

U izdanju časopisa Komun@  posthumno je objavljena zbirka priča „Violinski ključ“ Ilije Pušića koja predstavlja svjedočenja autora o II svjetskom ratu i NOB-u, kao i  Golom otoku i posljeratnom periodu.

Ilija Pušić ro­đen je 1922. go­di­ne u Kum­bo­ru. Karijeru je započeo kao učitelj u Bjelskim Kruševicama, da bi kasnije, inspirisan bogatstvom istorijskog i kulturnog nasljeđa hercegnovskog kraja, ostatak života posvetio arheološkim istraživanjima.

Bio je direktor Zavičajnog muzeja „Mirko Komnenović“, osnovao Galeriju „Josip Bepo Benković“ i časopis za kulturu i umjetnost „Boka“. Njegove knjige „Vranjaj praistorijsko stanište iznad Herceg Novog” i „Preromanička plastika u Boki Kotorskoj” objavila je Crnogorska akademija nauka, a napisao je još pedesetak naučnih radova iz oblasti arheologije.

Bio je  poznati arheolog iz Herceg Novog, ali i  glumac i režiser, učitelj, pjevao je u klapi, svirao violinu, bavio se jedrenjem i ribolovom, nadasve čovjek pun duha i mudrosti…

Bio je i istaknuti učesnik NOB-a, za šta je odlikovan Ordenom zasluga za narod drugog reda, a svojim načinom života, radom, energijom, aktivitetom i šarmom obilježio jedno razdoblje. Odrastao je u Kumboru, na legendama i bokeškom civilizacijskom nasljeđu, i postao za života ličnost koja je sebe utkala u civilizacijski kod Boke Kotorske.

Preminuo je u Herceg Novom, u 94 godini.

Po riječima njegove supruge Bosiljke, književnice i slikarke, iako je napisao i sačuvao priče, posthumno su objavljene jer je odbio svaku mogućnost da knjiga bude objavljena za vrijeme njegovog života, uz odobrenje da se može štampati nakon njegove smrti, što je i učinjeno od strane njegove porodice i  časopisa Komun@.

N.S.

Dr Velibor Spalević i Milica Filipović, doktorant sa BTF učestvovali sa referatom na DigNest kon

0

Dr Velibor Spalević profesor Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore i Milica Filipović, doktorant Biotehničkog fakulteta su predstavili referat pod nazivom „Primjena kompjuterskih grafičkih metoda u analizi degradacije zemljišta: Pregled metoda koje se koriste u zemljama Zapadnog Balkana“.

Degradacija zemljišta predstavlja važno globalno pitanje 21. vijeka zbog svog negativnog uticaja na produktivnost u poljoprivredi, životnu sredinu i uticaja na kvalitet života ljudi. Uticaj degradacije zemljišta na produktivnost nastaje zbog pada kvaliteta zemljišta na lokaciji nastajanja (in situ) gdje dolazi do degradacije (uslovljena npr. procesima erozije zemljišta) i dalje, van lokacije inicijacije, gdje se talože sedimenti. Relativna veličina ekonomskih gubitaka zbog pada produktivnosti u odnosu na pogoršanje životne sredine kod nas je važna i preporučena za dublje specifične analize i dalju debatu među naučnicima, ne samo agronomske struke, istakao je Spalević. Spalević je u svom izlaganju apostrofirao da je zemljište neobnovljiv resurs u vremenskoj skali života jedne generacije, a da su neki negativni efekti degradacionih procesa na kvalitet zemljišta nepovratni, npr. smanjenje efektivne dubine korjenovog sistema.

Istraživači Spalević i Filipović u svom izlaganju ističu da produktivnost nekih zemljišta opada i za 50% zbog degradacije erozijom zemljišta i dezertifikacije. Posmatrajući širu sliku, smanjenje prinosa u Africi zbog prethodne erozije zemljišta može se kretati od 2 do 40%, sa prosječnim gubitkom od 8% na nivou ovog kontinenta. U Južnoj Aziji, godišnji gubitak u produktivnosti se procjenjuje na 36 miliona tona ekvivalenta žitarica u vrijednosti od 5.400 miliona USD zbog erozije zemljišta izazvane vodom i 1.800 miliona USD zbog erozije uzrokovane vjetrom. Procjenjuje se da ukupne štete izazvane erozijom u SAD iznosi oko 44 milijarde američkih dolara godišnje, tj. oko 247 USD po ha obradivog zemljišta i pašnjaka. Gubitak od 75 milijardi tona zemljišta košta nas globalno oko 400 milijardi dolara godišnje, ili otprilike 70 dolara po osobi godišnje. Samo oko 3% globalne površine kopna može se smatrati primarnim zemljištem prve (I) klase. Još 8% zemljišta je u II i III klasi. Ovih 11% plodnih zemljišta mora prehraniti 8 milijardi stanovnika naše planete. Dezertifikacija se javlja na 33% globalne površine i pogađa više od milijardu ljudi, od kojih polovina živi u Africi.

Doc. dr Velibor Spalević

Poljoprivredno zemljište, ukupne površine 515.740 ha, čini 37,4% ukupne teritorije Crne Gore. U odnosu na broj stanovnika to iznosi 0,79 ha po stanovniku, što predstavlja na prvi pogled važan resurs za razvoj poljoprivrede kod nas. Poslije Sjeverne Irske (1,36 ha/st) po ovom podatku Crna Gora je ispred svih evropskih država, ističe Milica Filipović. Međutim, struktura korišćenja poljoprivrednog zemljišta kod nas je nepovoljna, jer pašnjaci (323.953 ha) i prirodne livade (126.990 ha) imaju dominantno učešće (zajedno 87%). Učešće oranica, bašti, voćnjaka i vinograda sa površinom od 62.154 ha ili 0,095 ha/st je ispod evropskog prosjeka i prosjeka svih susjednih država. Demografsko pražnjenje ruralnog područja Crne Gore negativno se odražava i onemogućava potpuniju valorizaciju pašnjaka i livada na koje se širi šuma i pretvarajući poljoprivredno u šumsko zemljište.

Većina zemljišta kod nas su plitka, sa niskim biljnohranidbenim potencijalom. Zemlijšta Crne Gore razvrstana su u pet kategorija efektivne plodnosti, od kojih su zemljišta visoke plodnosti I i II kategorije zastupljene sa površinom od svega 20.000 ha, odnosno svega 1,5% ukupne površine Crne Gore. Zemljišta srednje plodnosti, III i IV kategorije imamo oko 60.000 ha, što je oko 4,3% naše teritorije. Sve ostalo predstavljaju zemljišta ograničene plodnosti (V i VI kategorija, 25.3%; niske plodnosti, VII i VIII kategorije, 46%). Neplodna zemljišta (bez boniteta) su predstavljena sa skoro jednom četvrtinom ukupne teritorije Crne Gore, navodi Spalević.

U svom izlaganju, Milica Filipović i Velbor Spalević navode da su neki od važnijih procesa degradacije zemljišta erozija vodom (i vjetrom – manje kod nas), a da na širem prostoru regiona imamo problema i sa procesima kao što su salanizacija (i zabarivanje – manje kod nas), sabijanje (kompakcija), acidifikacija (zakiseljavanje), gubitak organskih materija, osiromašenje zemljišta u hranivima, biološka degradacija, zagađenje zemljišta. Tokom izlaganja ovi istraživači sa Biotehničkog fakulteta detaljno su predstavili primjenu kompjuterskih grafičkih metoda koji se u poslednje dvije decenije koriste kod analize degradacije zemljišta, sa pregledom metoda koje se koriste u zemljama Zapadnog Balkana. Na kraju, značajno je istaći da su samo velike zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, Rusija, Francuska, Njemačka, uspjele da razviju nacionalne metode za predikciju erozije zemljišta vodom, a da je neki od modela, sada već priznatih u svijetu, razvijen upravo kod nas na Univerzitetu Crne Gore. Do sada su u upotrebi ili su primijenjeni u Australiji, Brazilu, Iranu, Italiji, Malaviju, Maroku, Nepalu, Sjevernoj Makedoniji. U svom referatu, Milica Filipović i Velbor Spalević predstavili su nove koncepte i pristupe primjene računarsko-grafičkih metoda koji će biti dalje razrađivani na Univerzitetu Crne Gore, a sa ambicijom da budu u upotrebi globalno.

DigNest je Erasmus+ projekat finansiran uz podršku Evropske komisije. Cilj DigNest projekta je da podrži modernizaciju visokoškolskih ustanova u Crnoj Gori i ojača njihovu saradnju sa vodećim preduzećima na tržištu. Primarni fokus je maksimiziranje koristi od digitalnih tehnologija u prioritetnim oblastima poljoprivrede i zdravstva, istovremeno osiguravajući da se diplomci, budući stručnjaci i radna snaga uspješno prilagode digitalnom dobu. Saradnja i umrežavanje su od suštinskog značaja kako bi osigurali da se samo najbolje prakse izvoze u druge regione, dok se istovremeno uvozi neophodna stručnost, kako bi se podstakao rast efikasnog i inovativnog ekosistema..

N.S

Identitetska filozofija slobode

0

U vremenu i prilikama kada je našem društvu prijeko potrebno kontinuirano kritičko prevrednovanje pojava, fenomena i problema društveno – političke ili najšire javne sfere, knjiga dr Gorana Sekulovića Istorija crnogorske filozofije – do kraja XIX vijeka  neopravdano je ostala nedovoljno javno osvijetljena. Tim gore po naučno – stručnu i najširu javnost Crne Gore.

Ulaziti u tumačenje razloga zašto je to tako bilo bi nalik sizifovskom poslu, no to nije predmet ovog teksta, riječ i to dominantna je  o ukazivanju na važnost i značaj ove prijeko nam potrebne i vrijedne naučne knjige koja dolazi od angažovanog autora višedecenijske naučno – kritičke percepcije tumačenja i analize društveno – kulturološko – političkih fenomena kojima posvećuje studioznu kontinuiranu pažnju u opservaciji uzroka i posledica sveukupne javne sfere.

Sekulovićeva knjiga proistekla iz ontologije misli i bića crnogorskog naroda, sistema moralnih i etičkih vrijednosti u kojima sloboda, istina i pravda čine konstituciju vjekovnog djelatnog uma, izuzetan je i kapitalan doprinos ovdašnjoj kulturi i uopšte civilizacijskom promišljajućem duhu. Jer, treba li reći tamo gdje nema filozofije misli, nema ni nade koja progresivnom čovječanstvu daje mahove. Konačno, sudionici smo vremena u kojima se svako filozofsko i humanističko – kritičko mišljenje potiskuje u korist nekih drugih zavodljivih alata globalnog manipulativnog spektakla.

Knjiga ima višestruki značaj, kojom prilikom apostrofiramo – identitetsko duhovnu, naučno – civilizacijsko – kulturološku i emancipatorsku vrijednost. Svakako da su ovdje podrazumijevajuća značenja gnoseologije, ontologije, antropologije, filozofije, književnosti, etike i estetike kao organskog bića sadržine promišljajućeg temata. Na identitetskom nivou riječ je o eksplikaciji autentike crnogorskog duha, jezika, kulture, sopstva, svijesti o sebi i svijeta oko sebe, kao jedinstvenog pogleda na svijet. Na civilizacijskom nivou knjiga studiozno analizira sistem mišljenja filozofski etlabiranog u kategorijama mudrosti, slobode, jednakosti i pravde kao univerzalnih paradigmi promišljanja utemeljenih  u sistem evropske filozofske misli. Emancipatorski doprinos knjige obilježen je u značaju kulture i samostalnosti crnogorskog naroda posmatranog u misaono istorijskoj ucijepljenosti, kojom knjiga na taj način postaje i povjesnica i poveznica crnogorske misli stasale na izrazu nacionalno etičkog pogleda na svijet kao njegovog duha, bića i identiteta.

Između poimanja i razmeđa pojmova filozofije u Platonovoj i Aristotelovoj Grčkoj ili u Lajbnicovoj, Dekartovoj, Kantovoj i Hegelovoj Evropi, autentika i ontologija bivstva crnogorskog naroda utemeljena je misaonom specifikom logosnog karaktera u okviru kojeg se je i konstituisala crnogorska filozofija. Na njoj utemeljeno intelektualno pregnuće bijaše tako veliki podsticaj kako juče tako i danas u pristupu odgovornog i razložnog tumačenja vremena, ideja, motiva, konstituenti, etosa i vrijednosti na kojima se je prepoznavao, uobličavao i sistematizovao filozofski djelatni habitus kao izraz najšireg crnogorskog identiteta.

Svevremenost Sekulovićeve knjige između ostalog sadržana je u univerzalnoj slobodarskoj misli čiji je jezik istorijski, etički i filozofski jasan i dosledno analitički  koherentan. Autor ove vrijedne studije na vjekovnom iskustvu, kodeksima i etosu crnogorske slobode supremira kolektivni iskustveni stav po kome je ona veća od svake individualne samodovoljnosti. Tim pristupom on skreće pažnju ka misaonoj dimenziji ideje slobode, slobode svih i slobode svima, kao temelja ontološkog jedinstva vjekovne borbe za slobodu, identitet, ime i duh crnogorskog naroda za koji sloboda nije stvar dekreta već stvar životnog ubjeđenja, moralnog načela, težnje i načina života. Takva praksa slobode nalik Duselovoj „filozofiji oslobođenja“ kritički se odnosi prema realnosti u kojoj živi, pa je samim tim i mijenja u korist i na dobro djelujuće slobode.

Sekulovićevu izuzetno vrijedni rukopis moramo iščitavati sa različitih aspekata vraćajući se iznova nad otvorenim upitima i njene multikulturalnosti, promišljanja vječitih težnji samostalnosti, etike i slobode naroda Crne Gore kao ključa opstanka i ključa univerzalnih civilizacijskih vrijednosti.

Knjiga je alat, Prustove naočari za čitanje dilema ovog vijeka u kontekstu etike i slobode univerzalnih pitanja čovječanstva i pitanja filozofije koja govori da misao u i iz filozofije upućuje na moralnu stranu djelatnog čovjekovog praksisa. Ovim hoćemo reći tj.istaći sugestivnu autorovu notu po kojoj izvor filozofskih ideja rađa sistem i poredak u kojem je važnost misaonog i razboritog procesa osnov sagledavanja i prevladavanja izazova društva.

Sekulovićeva Istorija crnogorske filozofije naučno utemeljena, svojevrsni je otpor I čitavoj struji „misli“ koja o državotvornim pitanjima i  političkim aktuelnostima pokušava kreirati prihvatljive perspektive iz ugla mitomansko predpolitičke paradigme suprotne utemeljenju identitetskih markera i pluralnih civilizacijskih krugova u okviru kojih se je konstituisala i osobena škola filozofske misli Crne Gore.

Kažimo, koji su to temelji Sekulovićeve knjige, koji su to noseći misaoni stubovi na kojima autor gradi arhitekturu poredka crnogorske filozofske misli. To su: filozofija čojstva na temelju misli Marka Miljanova Popovića; filozofija mudrosti Kostadina – Sule Radova Radulovića; filozofija slobode i pravde Petra II Petrovića Njegoša; te filozofija aksiologije kulture Jovana Stefanovića – Baljevića u konvergenciji sa etičkim diskursima predmetnog temata. U ovom duhu ističemo da su temelji narodonosne mudrosti postali  generika kontinualnosti i svrhovitosti pitanja dobra, značaja  i zajednice u kojoj je pravda ista za sve.

Konačno, u čemu je poenta ove, kazasmo vrijedne i potrebne nam knjige? Studirajući nju a samim tim i vjekove etosa crnogorske slobode kao misaonog vinuća, zaključujemo da bez crnogorskog jezika, kulture i nacije nema ni crnogorske filozofije. A kad knjigu studiozno pročitamo, jer jedino tako se filozofija čita i misli, zaključićemo da je u  ovoj osobenoj filozofiji etike, knjiga crnogorski pogled na svijet, pogled na mikro i makro kosmos emancipatorskih kategorija paradigme slobode. Tek,  filozofija je u biću i temeljima slobode i slobodnog čovjeka bez koga nema mislii a pogotovo filozofske.

Znači, sveukupno antropološko – istorijsko – kulturološko biće izvor je i ishodište ove knjige posredstvom koje vidimo da misaonost, misaone ideje i etičke vrijednosti opredmećuju biće jednog naroda, njegovo trajanje,  njegovu kulturu i njegovo suštastvo.

Suštinski, ideativni temat knjige konstruiše i konstituiše neku vrstu crnogorske emancipatorske kulturne paradigme kao izvorišta slobodne angažovane misli i na njoj kreirane prepoznate identitetske filozofske škole. Knjiga je nastala u vrijeme kleronacionalističkog osporavanja crnogorske duhovnosti, kulture, tradicije, istorije, jezika, te je otuda ona izuzetan sagovornik u odbrani od svih oblika balkanskih provincijskih mitomanskih svjetonazora nespremnih da društvo i svijet tumače u okviru etabliranih istorijskih istina, mišljenja i naučnih sistema. U tom duhu Sekulovićeva Istorija crnogorske filozofije dobija pored naučne i još jednu novu, vrlo značajnu, angažovanu dimenziju,  postajući na neki način metatekst za prepoznavanje – čitanje mnogih otvorenih pitanja našeg društva ove decenije ( i ne samo ) 21. vijeka, među kojima se na vrhu izdvaja organizovano osporavanje crnogorske sveukupne tradicije, baštine i duhovnog nasljeđa.

Naučni dokazi o utemeljenosti škole crnogorskog filozofskog mišljenja koncizno i jasno prezentirani u ovoj knjizi snažna su brana takvim i sličnim uzurpacijama i negacijama identitetskog duha Crne Gore.

Piše: mr Željko Rutović

OMAŽ JANKU NIKOLOVSKOM- ČOVJEKU I PRIJATELJU

0

Toplim riječima, emotivno, sa sjetom ali i ponosom na časno druženje, sinoć su se, u podgoričkom Klubu umjetnika „Miris dunja“, prijatelji zahvalili nedavno preminulom makedonskom ugledniku, publicisti i intelektualcu Janku Nikolovskom.
Na svojevrsnom omažu prijatelju, koji je neskriveno volio Crnu Goru i Crnogorce, diveći se, kako je znao da kaže, njenu raskošnu tradiciju, istoriju i kulturu, predstavljena je i knjiha posvećana njemu Janko Nikolovski (Po-etika života), koji su priredili mr Željko Rutović i dr Mirko Jakovljević.

Knjiga je jedinstven primjer poštovanja koje je Janko zavrijedio od kolega i prijatelja, čiji su tekstovim pokazali koliko ga cijene i koliko je ovaj makedonski gorostas zaslužio njihovu pažnju. A bilo ih je iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije.
O Janku prijatelju i čovjeku nadahnuto i sa dostojanstvenom tugom govorili su Željko Rutović i Mirko Jakovljević.
Veče je vodio Dragan Mitov Đurović, a dok je priča tekla pitka, poput planinske bistrice, čista i plemenita, Jankovo trajanje u njegovom Skoplju dočaravao je makedonskom pjesmom i harmonikom Sabahudin Delić.

Na promociji je pročitamo pismo prijateljima iz Crne Gore Jankove kćerke Cvetanke Nikolovska Gegaj, koje prenosimo u originalu:

Kci modelirana neprimjetno

  1. augusta ove godine je preminuo moj otac, Janko Nikolovski.

Iako do negde I ocekivana, vest je bila strasna. Imao je zdravstvenih problema neko vreme, koji su brzo napredovali. Kako se bolest razvijala, shvatala sam polako da on nece napraviti kompromis s njom – nikad nije pravio compromise sa zlom. Osetila sam da se moj pravdoljubivi otac sprema da I ovaj put istjera zamisao po svome – tako je I bilo. Ugasio je ovozemaljsko svjetlo I krenuo ka onom drugom, vjecnom svjetloscu.

Mrak koji se stvorio bio je strasan, ali trajao je kratko. Nakon nekoliko tuznih nedjelja, na povrsini su pocela izlaziti sjecanja predivnog covjeka, koji me modelirao neprimjetno, kao sto je radio sa svim oko sebe. Njegova moc upucivanja drugih ka dobrom pravcu je, na prvi pogled, bila je jednostavna, skoro nevidljiva, ali je svoje korjene pustala duboko u dusi slusaoca. Sjecam se jednog kratkog razgovora – U mojim mladjim godinama, kad na “uzas” rodbine nisam jos htjela da imam djecu, nije me pitao zasto, niti sajetovao, vec je samo rekao – “Nije najvaznija stvar u zivotu imati djecu, ali je veoma lijepo”. I nista vise. Posadio mi je misao o necemu lijepom, I nije se vise nikad navratio na tu temu. Misao je pustila korenje, rodio se Simon, koji je postao “Radost njegovog zivota”.

I u svemu u zivotu bi on tako – strpljivo, tiho I polako. Pocevsi od najjednostavnije misli I razvijajuci je u tekst, statiju, knjigu, prijateljski savet…

Zaljubljen je bio u istoriju, cesto je znao reci – Historia est magistra vitae. Rasprava je bilo oko ovog. Ja sam smatrala da istorija I nije najbolja uciteljica, jer covjecanstvo stalno ponavlja svoje greske. Odgovor je bio – nije ona losa uciteljica, ljudi su losi djaci, ne slusaju pazljivo. I opet je  “pobjedio”.

Citirao je Voltera na francuskom, a ja, uciteljica njemackog, ne razumijuci ni rijeci, zadirkivala ga da je romanticni starac. Da, jesam, rekao je, jer je Pravda romanticna.

Vjest o promociji knjige “Po-etika” zivota, zamisljena kao omaz mome ocu, prouzrokovala mi je pomesana osjesanja. Suze sto ga vise nema, ali I radosti sto su ga nekoliko dobrih ljudi ovjekovecili svojim toplim mislima I rjecima.

“Dolaze moji Crnogorci”, rekao bi sa srdacnom radoscu kad bi se dobri prijatelji najavili. Danima bi pricao kad dolze, gde ce da ih odvede… Danima posle – kakvi su to ljudi, kako su se proveli…

A ja mogu samo pozeleti da se I meni u zivotu dese ljudi kao vi.

Mogla bi vako danima.  Ipak, neka i ovo bude u njegovom stilu – kratko I bez puno ornamenata.

Hvala vam sto ste vasim srcima vidjeli pravog Janka I sto ste mu ulepsali poslednje godine zivota.

Izvor: skalaradio

IN MEMORIAM LJUBOMIR-LJUBO ĐURKOVIĆ

0

            Prešao je na drugu obalu vječnosti jedan, jedini i neponovlji Ljubomir-Ljubo Đurković. Postoje oni neumorni umjetnici koji svojim djelom, radom, stvaralaštvom, energijom pomijeraju granice umjetničkih pravaca i dimenzija. Vilijam Batler Jejts irski pjesnik i dramski pisac ( 1865. – 1939.) jednom je zapisao: ,, Ovaj svijet je pun magičnih stvari, koje strpljivo čekaju naša čula da se izoštre. I zaista magija djela Ljubomira-Ljuba Đurkovića, duboko su vezana za crnogorsku književnost. Sada, kada više nema Đurkovićevog gospodstva, i njegove posvećenosti jedan od najreprezentativnijih predstavnika crnogorske kulturne scene čiju estetsku čistotu i ljepotu djela sagledavamo kroz njegov alter-ego. Umjetnik je u svim vidovima književnosti u kojima se okušao postigao punu i tačnu mjeru umjetničke realizacije. Dramski tekstovi i zbirke poezije uz svu modernost koja se uočava u svojevrsnom raslojavanju i ukrštanju značenja različitog porijekla, čuva u sebi i jednu rijetku karakteristiku, nesvojstvenu današnjici a to je originalnost izraza. Đurković je svojim djelima ispunio onaj stari, provjereni estetski ideal o umjetniku kao potpunim, renesansnom, mediteranskim, eruditnom, kosmopolitskim koji gradi svoj integralni stvaralački čin, podjednako estetički i etički. Umjetnikove drame su čista esencija melanholije savremenog društva. Proživjevši teško ratne devedesete i sve ono što su one nosile utkaće to u svojim djelima. Od Homera do Brehta, kroz nemirne puteve naših crnogorskih raskršća crpio je svoju inspiraciju. Umjetnik je u svojim dramama, predstavio sve probleme ljudskog društva koga prati politika, pohlepa, vlast, folozofija, paradigme istine i laži zato je njegove trilogija Grci ne samo primjer poznavanja helenske kulture već je to izraz opšte kulture iz koga su izrasle velike civilizacije. Autorove drame  koje otpočinje helenskom tragedijom, koja predstavlja ispaštanje iskonskog grijeha, sukob junaka sa neizbježnošću faktičkog obračuna čovjeka i ,,bogova naše modernosti” bez mogućnosti da čovjek utiče na svoju sudbinu, završava tragedijom primjerenom našem, XXI vijeku – čehovljevskim shvatanjem da moderna tragedija predstavlja sukob između čovjeka i sudbine, koja je u načelu izmjeniva.

            Ljubomir Đurković će ostati upamćen po velikom doprinosu koji je dao u kulturi Crne Gore ali i van njenih granica.  Njegov stvarni značaj i veličina tek će biti otkrivani u budućnosti, iako smo mi nažalost nacija koja odaje poštovanje tek kada ovako veliki umjetnici odu sa životne scene. Otišao je umjetnik koji je svojim stvaralačkim opusom i cjelokupnim intelektualnim i akademskim djelom obilježio čitavu jednu epohu razvoja slobodne crnogorske intelektualne misli. Dramaturg i pjesnik koji je svojim predanim radom u svakom pogledu preobrazio i modernizovao crnogorsku kulturnu scenu. Time se svrstao u red kulturnih pregalaca koji su uticali da se odnos, znanje, i rad u kulturi duboko poštuje. Kritikovao je javno politički elitizam i njegova oštrica je često bila usmjerena kritički. Kako to često biva kod nas to je i bio mač sa dvije oštrice za njega. Uticaj Ljubomira-Ljuba Đurkovića, intelektualni i njegov autoritet, bio je izuzetan, dubok i dalekosežan. To se lako može uočiti i kada je riječ primjera radi o njegovom javnom i intelektualnom angažmanu i nastupu koji je imao u rijetkim medijima. Zahvaljujući  svojim pregnućima i posvećenosti, znanju i visokoj intelektualnoj svijesti,  umjetnik je, svojim dramama i poezijom bitno pomjerio granice  a ima li granica za umjetnika? Plijenio je svojim izuzetnim, nezaboravnim šarmom i harizmom, svojim znanjem, intelektualnošću, razložnošću, erudicijom. Nažalost u savremenom crnogorskom društvu to su zaboravljene vrijednosti. Za sami kraj šta reći a ne biti patetičan i stereotipan. On se nije trudio da bude, ON. ON  je jednostavno bio jedan od najvećih i najznačajnijih umjetnika koje je Crna Gora dala. Na kraju završiću citatom Pitera Šafera jednim od najvećih engleskih dramaturga koji bi išao uz umjetnikovo život i djelo a to je: ,,Sve što osjećamo je napravljeno od Vremena. Sve ljepote života su njime oblikovane.”

Ljubomir Đurković je rođen 13. novembra 1952. na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i

gimnaziju. Diplomirao je na Odsjeku za komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Bio je dramaturg Crnnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici i direktor Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju. Ratne devedesete proveo je u Holandiji kao politički azilant. Napisao je dramske tekstove: Pisac porodične istorije, Peti čin, Petronije ili metuzalemi uživaju vječito proljeće, Tobelija, Otpad, Presvlačenje, Kasandra. Klišeji, Tiresijina laž i Medeja, koji su objavljeni i izvođeni u pozorištima, na televiziji i radiju. Osim u Crnoj Gori njegove drame su izvođene i u pozorištima u Turskoj, Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj i Engleskoj. Knjige drame Ljubomira Đurkovića štampane su kao posebna izdanja u Turskoj, Makedniji i Sloveniji. Objavio je knjige pjesama Polifemov plač (1982), Poslovi i dani (1988), Ipak, nešto se pomjera (2008) i Vseeno, nekaj se spreminja, sabrane pjesme na slovenačkom (2012). Osim na slovenački pjesme su mu prevođene i na makedonski, rumunski, poljski, ruski i italijanski. Za dramsku trilogiju Grci dobio je Trinaestojulsku nagradu 2015. godine

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Umjesto u muzej, „Kraljska barutana” pretvorena u ruglo

0

Da brojne inicijative i zahtjevi mještana koji se tiču zaštite nekadašnjih vrijednosti na području Vasojevića ne nailaze na razumijevanje nadležnih institucija ukazuje i oronula zgrada nekadašnjeg vojnog magacina smještena nedaleko od regionalnog puta Andrijevica – Trešnjevik – Kolašin.

Radi se o objektu poznatom kao “Kraljska barutana” površine 300 metara kvadratnih, koji je sagrađen 1899. godine radi čuvanja ratne opreme i naoružanja vojske Vasojevića.

Zgrada je za te svrhe korištena sve do 1912. godine, odnosno do pada turskog carstva na Balkanskom poluostrvu. Nakon toga objekat je stajao na usluzi mještanima koji su se tu okupljali i upražnjavali svoje slobodno vrijeme.

U zgradi je svojevremeno bila smještena škola i omladinski dom, kao i pekara i žandarmerijska stanica. Međutim, kako je vrijeme odmicalo “Kraljska barutana” se polako urušavala, a apele mještana za njen spas nadležni nijesu uvažili.

Prije više od jedne decenije obilne sniježne padavine su dodatno oštetile zgradu poznatu kao “Kraljska barutana”. Tad je došlo do urušavanja krova i kompletne unutrašnjosti zgrade. Od tada smo krenuli da vodimo aktivnostu u cilju obnove ovog istorijski značajnog objekta. Međutim, ni do današnjih dana niko iz nadležnih institucija nije izrazio interesovanje za spašavanje ove zgrade, iako se zna da je ona odigrala značajnu ulogu u istorijskom trajanju Vasojevića. Izgubili smo nadu da će nadležni konačno shvatiti ozbiljnost naših zahtjeva i da će pristupiti detaljnoj i trajnoj rekonstrukciji ovog objekta, koji je od izuzetne važnosti– naglašava predsjednik mjesne zajednice Kralje Milutin Hari Đurković.

Mještani smatraju da pomenuti objekat zaslužije status spomenika kulture i da bi mogao biti svojvrsni muzej.

–”Kraljska barutana” je značajan istorijski objekat koji zaslužuje posebnu pažnju i zaštitu. On je u minulim vaktovima bio utočište različitim vojskama koje su dolazile i prolazile područjem Vasojevića. U njemu se čuvalo naouružanje, kao i dva dalekometna topa prozvana “Krnjo i “Zelenko”. Ti topovi su iz Kralja trensportovani na planine Balj i Sjekuricu odakle su 1912. godine tukli turske snage u dijelu Peći. “Krnjo” i “Zelenko” su, kao nešto najznamenitije, ušli u istorijsku legendu, jer su dali značajan doprinos oslobađanju od turke imperije. Taj podatak sam po sebi ukazuje da “Kraljska barutana” treba da bude proglašena spomenikom kulture i da zavređuje posebnu zaštitu. Jer krajnje je neprimjerno da ona danas predstavlja pravo ruglo na koje nadležni ne okreću glavu– poručuju mještani Kralja.

Pažnja posvećena očuvanju kulturnih i istorijskih vrijednosti

Mještani ukazuju da Kralje ima i druge istorijske znamenitosti koje svjedoče da se na ovom prostoru posebna pažnja posvećivala njegovanju tradicije, i čuvanju kulturnih i istorijskih vrijednosti.

U Kraljima postoji četvororazredna osnovna škola, koja je počela sa radom još daleke 1857. godine i bila je druga u Crnoj Gori. Imaju Kraljani omladinski i spom dom, a na Selini, zaravni u centru sela, još 1904. godine podignuta je crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg. Kraljani su nedaleko od crkve podigli i spomenik Voždu Karađorđu, čiji su preci upravo iz ovog sela. Nijesu ovi vrijedni ljudi zaboravili ni svoja četiri pilota ratnog vazduhoplovstva, pa su im odmah pored Voždove piste podigli jedinstveno spomen – obilježje na kome je montiran avion iz Drugog svjetskog rata– podsjeća Milutin Đurković.

Izvor: espona;Dan

238FansLike
116FollowersFollow
73FollowersFollow
23SubscribersSubscribe

NAJNOVIJI POSTOVI