Osamnaesti dan februara, odnosno dan gimnazije „Slobodan Škerović“, do ove godine bio je datum kada bi se gimnazijalci, sadašnji i bivši, okupljali i kada bi u Svečanoj sali evocirali uspomene na najljepše gimnazijske dane. Taj je datum već prepoznat po dobro organizovanim programima, u kojima je nemali broj umjetnika imao svoje prve kreativne nastupe. Ove godine, međutim, proslava 114-og rođendana biće organizovana u nešto drugačijem maniru.

Grb, Gimnazije

„Ovo je prvi put da Gimnazija neće biti puna gostiju, ali mi smo se potrudili da ipak obilježimo taj dan – 18. februara ćemo, naime, pustititi program koji su, naravno u dobro kontrolisanim uslovima zbog pandemije, naši učenici i profesori pripremili. Program kao lajt motiv ima vrijeme, jer sve smo, uz želju da sačuvamo zdravlje naših učenika, profesora i naših bližnjih, sve morali da sažmemo, pa smo i taj čas od 45 minuta sveli na 30, i nastojali da i za tih 30 minuta, učenicima prenesemo znanje, ali i da sažmemo neke prave vrijednosti“, kazala je direktorica te ustanove Zoja Bojanić Lalović.

Dan podgoričke Gimnazije predstavlja značajan datum ne samo u kontekstu te škole, već, kako je ocijenila Bojanić Lalović u izjavi za agenciju Mediabiro, posrijedi je poseban dan za cijelu društvenu zajednicu. Jasno je, smatra ona, da Gimnazija nije značajna samo u prosvetnom, već i u kulturološkom i istorijskom smislu. Upravo je istorija te ustanove bio jedan od razloga koji je nagnao Sofiju Kirsanov da prije četiri godine upiše Gimnaziju.

„Ona je simbol Podgorice, simbol koji je preživio ratove, političke napade i brojne druge stvari koje pokazuju koliko je Gimazija zapravo živ objekat koji se bori protiv vremena, ljudi i svega što pokuša da naruši njeno dostojanstvo. Osim toga, Gimazija je škola koja je prepoznata svuda u svijetu, koja sarađuje sa brojnim školama u inostranstvu i koja pruža možda u najveće mogućnosti jednom mladom čovjeku koji je spreman da uči i iskusi nešto novo“, istakla je Kirsanov.

Biti gimnazijalac, prema njenom sudu, titula je sama po sebi, a Gimnazija se definitivno integriše u ličnosti i karakter svakog učenika.

„Baš zbog toga, mi smo došli na ideju sa našom direktoricom da zamolimo bivše gimnazijalce koji vrlo često dolaze na Dan škole i tako nostalgično nam pričaju o svom iskustvu u Gimnaziji, da snime neke poruke i ideje koje bi nam poslali, kako bismo ih pokazali pred sami dan škole, kao omaž njima, i nama kojima nedostaju svi ti ljudi“, rekla je ova učenica IV razreda.

Đaci i uposleni se trude da poštuju sve mjere, jer kako je kazao profesor CSBH jezika Radoman Čečović, zdravlje učenika i nastavnika je u prvom planu.

„Što se tiče zahtjevnosti komada koji se pripema, nijesmo imali problem kada su u pitanju učenici zato što su ga oni, prije svega, osjetili na svojoj koži. Ove godine je Dan škole tematizovan i nosi naziv ‘1800 sekundi’, što je zapravo pola sata, odnosno ono vrijeme koje nas prati od početka marta. Mi smo iz književnih djela izabrali fragmente koji govore o vremenu, njih smo dramatizovali tako da smo od tekstova napravili jedan komad koji je prilagođen kontekstu. U pitanju  su djela autora poput Tomasa Mana, Foknera, Fuentesa, Beketa, Kamija“, rekao je Čečović,  uz opservaciju da učenicima u ovoj školi jedan čas nikada nije dovoljan, što u krajnjem govori u prilog njihovoj zainteresovanosti za obrazovanje i školovanje. 

Pandemija kao prilika da kreativnost dođe do izražaja

Usljed pandemije virusa korona, pred osoblje ali i gimnazijalce i gimnazijalke, stavljeni su brojni izazovi. Neizvjesnost je definitivno obilježila prethodnu školsku godinu gimnazijalki Sofiji Kirsanov.

„Ipak, kao škola smo uspjeli da se ujedinimo i da zajedno prebrodimo tu neizvjesnost. Definitivno emocionalni i psihološki dio jeste bio malo teži, ali evo ovakve stvari nose dodatnu dozu druženja i sreće. Kao nekom ko ima još samo par mjeseci u ovoj školi meni jako znače, i definitivno će mi nedostajati“, istakla je Kirsanov.

Novonastala situacija iziskivala je dobru organizaciju ali i visok stepen kreativnosti. 

„Mislim da je ovako organizovana nastava i vanastavne aktivnosti najbolje pokazala i određene vještine učenika, ali i naših nastavnika“, izričita je Bojanić Lalović, dodavši da je zadovoljna načinom organizovanja nastave u doba pandemije.

Ustanova na čijem je ona čelu, uspjela je da u vanrednim okolnostima zadrži kako nastavni tako i vannastavni kontinuitet.

„Evo uspjeli smo čak da pripremimo jednu virtuelnu izložbu koju ćemo predstaviti 18. februara, a naši učenici su i tokom ovako organizovane nastave izrazili želju da se predstave kroz neke sekcije. Tako da su naše sekcije i naši klubovi radili, naravno, u skladu sa trenutkom i čitavom situacijom u vezi sa kovidom“, navela je direktorica Gimnazije.

U javnosti prepoznata kao prva žena na čelu gimnazije „Slobodan Škerović“, Zoja Bojanić Lalović je dobitnica brojnih priznanja za svoj rad, a između ostalog i nagrade 19. decembar, za koju su je predložili upravo gimnazijalci. Ona je ipak, najponosnija na profesorski i pedagoški segment svog posla. 

„Ako sam barem jedno dijete učinila zadovoljnim, i dala prostora da se izrazi i da krene pravim putem onda ću biti zadovljna. Mislim da smo to uspjeli“, navela je Bojanić Lalović, dodavši da je čast biti na jednom od najvažnijih zadataka – prosvjećenju mladih ljudi i njihova priprema za dalji profesionalni i životni put.

Izvor: mediabiro

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime